„Nema razloga da težite savršenstvu, ionako ga nikad nećete dostići.“ Salvador Dali

20. srpnja 1969. godine Edwin Aldrin, široj javnosti poznatiji kao Buzz, bio je drugi čovjek koji je dotaknuo površinu Mjeseca. Sletio je na Mjesec odmah poslije Neila Armstronga, a nadimak Buzz dobio je kasnije, tijekom liječenja u psihijatrijskoj ustanovi. Prilikom liječenja u jednoj psihodrami odigrao je scenu s ocem iz čije se kuće iselio još tijekom osnovnog školovanja i otišao živjeti u internat za djecu bez roditeljske brige. Edwin u spomenutoj psihodrami oca prikazuje kao veoma uspješnog i zahtjevnog perfekcionista koji je od sina očekivao barem jednu Nobelovu nagradu. Međutim, umjesto prestižne nagrade poznati astronaut dobio je dijagnozu manične depresije i ovisnika od alkohola. Okidač za liječenje u psihijatrijskoj ustanovi Buzz prikazuje kroz scenu koja se odigrala neposredno po njegovom povratku s misije Apolo 11. Naime, odmah nakon slijetanja s Mjeseca, Edwin je otišao posjetiti oca u namjeri da će konačno jednom u životu za njega biti dovoljno dobar sin. Ovaj je, zavaljen u svojoj fotelji čitao novine i samo podigao glavu kada je ispred sebe primijetio sina i upitao ga: „Gdje si bio?“. S ponosom u svom glasu Buzz je odgovorio: „Na Mjesecu! “Jesi li tamo bio prvi?“, upitao je otac. „Ne, bio sam drugi”, odgovorio je sin, na što je otac samo odmahnuo rukom i nastavio čitati novine. Nekoliko mjeseci nakon velikog uspjeha i susreta s ocem Buzz je zauvijek napustio NASU i prepustio se depresiji i alkoholu od kojih se godinama kasnije liječio.

Što je perfekcionizam?

Iako izraz perfekcionizam mnogima zvuči pozitivno, ova vinjeta iz Buzz-ovog života samo je jedan od primjera iz mnogobrojne psihološke literature koja perfekcionizam već odavno prepoznaje kao važan faktor u etiologiji i održavanju različitih tipova psihopatologije.

Sam izraz perfekcionizam ima svoje korijene u latinskoj riječi perfectus čije značenje se prevodi kao nešto što je završeno – čemu nema ništa što se može dodati niti oduzeti. Kada se s lingvistike pomjerimo u psihologiju vidjet ćemo da se perfekcionizam definira kao kompleksan psihološki konstrukt koji uključuje usmjerenost na greške, visoke osobne standarde i samokritičnost, sumnju u sebe i nesigurnost u vlastite akcije, potrebu za ispunjavanjem tuđih očekivanja i pretjeranu potrebu za organizacijom i urednošću.

Dakle, koliko god nam se činilo da je perfekcionizam poželjna osobina, prema znanstveniku Paulu Hewittu koji se 20 godina bavio istraživanjima vezanim za perfekcionizam ne postoji zdrava motivacija za težnju ka savršenom postignuću, čak potpuno suprotno. On i njegov tim znanstvenika došli su do značajnih zaključaka o direktnoj vezi koja postoji između težnje ka perfekcionizmu i nastanka psiholoških teškoća kao što su poremećaji ishrane, depresija, ovisnosti i kronični osjećaj nezadovoljstva.

Ovako opisano ponašanje se, prije svega razvija kroz iskustvo djeteta s roditeljima koji imaju ili su imali vlastite perfekcionističke ciljeve i koji zahtijevaju ili barem očekuju samo visoka postignuća. Osim roditeljskog utjecaja u razvoju perfekcionizma značajna je i uloga društva koje vrši pritisak kroz poticanje natjecateljske atmosfere i stalne procjene u radnom okruženju koje stavlja naglasak na usavršavanje, najbolje rezultate i netoleranciju na prosjek.

Profil perfekcionista

Uz sve navedeno važno je napraviti razliku između osoba koje teže zdravom postignuću i perfekcionista. Ljude koji teže zdravom postignuću su samostalni, odgovorni su, ne treba im mnogo kontrole u obavljanu aktivnosti. U odnosima grade povjerenje – pored njih se osjećate sigurno i kada ne ispunjavate njihova očekivanja. U poslu su spremni biti posvećeni i samomotivirani, preuzimaju rizik i uspjeh vide kao proces, a ne kao cilj sam po sebi.

S druge strane, perfekcionisti ne prave razliku između sebe i svojih postignuća, motivirani su  strahom od neuspjeha i potrebom da ne razočaraju druge i u potpunosti se identificira sa svojim rezultatom. Posao doživljava kao ring u kojem se treba stalno dokazivati i pobjeđivati.

Točni su, precizni, sve stvari drže pod kontrolom, sve mora biti na svom mjestu, nikad ništa ne smije izlaziti iz reda ili se dešavati mimo unaprijed definiranog plana. U odnosima s drugima perfekcionisti su previše kritični, a istovremeno su preosjetljivi na tuđu kritiku.

Kao poslodavci, perfekcionisti su skloni stalnom provjeravanju i kontroli, ne potiču povjerenje, teško donose odluke o tome što je bitno i hitno, sebi i drugima postavljaju nedostižne ciljeve, ne vole delegirati zadatke, jer nitko to ne može tako dobro napraviti kao oni. Rigidni su i uporno se drže svojih visokih ideala i krutih principa.

Kako savladati perfekcionizam?

Važna činjenica koju perfekcionisti često zanemaruju je da mi ne živimo u savršenom svijetu i da smo svi samo ljudska bića koja se prije ili kasnije suoče s istinom da ništa nije savršeno ili još važnije da ništa i ne treba biti savršeno.

Druga važna napomena jeste da se nitko ne rađa kao perfekcionist – perfekcionizam se uči, a to je dobra vijest, jer se onda moguće i odučiti i smanjiti stres koji ova težnja nanosi i perfekcionistima i drugima koji žive i rade s njima.

Savladavanje perfekcionizma, prije svega zahtjeva hrabrost da se živi u svojoj koži i u skladu sa svojim vrijednostima, a ne u tuđim očima i očekivanjima. Efikasan lijek protiv perfekcionizma je i svijest o vlastitoj ograničenosti i preuzimanju većeg nivoa odgovornosti.

Također, alat koji pomaže u savladavanju težnje ka savršenstvu je napraviti listu koristi i štete od toga zašto želite izgledati i biti savršeni? Kome je to važno i potrebno? Tko to od vas očekuje?

Kada je posao u pitanju za savladavanje perfekcionističke težnje možete sebe preispitati:

Koji su najbolji načini da obavim zadatke pod trenutnim okolnostima? Što je najgore što se može dogoditi ako se zadatak napravi poštujući princip DUP – Dobro Umjesto Perfektno?  Jesam li dobro i pametno uskladio/la svoje mogućnosti, ciljeve i rokove?

I umjesto zaključka sjetite se da su razumijevanje, prihvaćanje i samosuosjećanje kraljevski put do zdravog mentalnog zdravlja, a da težnja ka perfekcionizmu, vrlo često vodi u nesretan životu s kartom u jednom pravcu.

 

 Autor teksta

Jelena Đurđević, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, stalni je član Gi Group tima. Zajedno sa kolegama radi na kreiranju i unapređenju programa i tema koje se bave ličnim rastom i razvojem.

Share The Story