Tijelo uronjeno u tekućinu lakše je za masu istisnute tekućine.“

 

Ovo je okosnica Arhimedovog zakona koja je hladna na dodir, ali potpuno u skladu s fizičkim zakonima i logičkim odnosima. Međutim, ono što unosi život i trajanje u ovu tvrdnju je emocija koja stoji iza nje.

Priča kaže da je prije dvadeset dva stoljeća Hijeron Drugi, kralj Sirakuze, naredio Arhimedu da utvrdi je li njegova kruna izgrađena od zlata ili neplemenite legure.

Kada je Arhimed ušao u kadu, došao je na ideju da krunu potopi u vodu i količinu vode koju ona istisne usporedi s količinom vode koju istisne grumen zlata iste težine.

“Vodeno” rješenje dovelo je Arhimeda i do njegovog principa i do njegovog čuvenog uzvika. Priča dalje kaže da pošto je došao na svoju zamisao, Arhimed je navodno istrčao gol na gradske ulice uzvikujući “eureka”.

Međutim, u središtu ove priče nisu ni kruna, ni zlato, ni Arhimedova intelektualna okretnost, već njegova ushićenost i strast. Čak ni ne moramo  shvatiti njegovu matematiku, ali ćemo sigurno razumjeti njegovu emociju – i to je ono što stoji u pozadini njegovog principa, a što se već više od dva tisućljeća prenosi od čovjeka do čovjeka.

Zašto bi nam Arhimedovo oduševljenje trebalo biti blisko danas, čak iako nas njegova fizika ostavlja ravnodušnim, zašto bi nam ova priča bila interesantna kada je jasno da nam je ljudski intelekt olakšao život, kada nam je znanje donijelo bogatstvo.

Zašto bi u atmosferi vječite neizvjesnosti i ambivalentnosti suvremenog načina poslovanja, davali prostora emocijama poput ushićenja, radosti, čežnje, odanosti, bijesa i ljubavi.

 Odgovor na ova pitanja krije se u evoluciji limbičkog mozga koji je odgovoran za emocionalnost i povezanost, a nastao je još prije sto milijuna godina.

Dakle, pored toga što nam osjetilni svijet čine zanimljivijim, emocije su ujedno glavni razlog zašto nešto radimo, zašto nešto pamtimo, zašto nešto kupujemo, zašto nas privrženost, strast i opčinjenost privlače ljudima, zašto nas, s druge strane krivica, stid, strah i gađenje od drugih ljudi odbijaju.

Kakve sve ovo ima veze sa kompanijama, liderima, timovima i kolegama?

Upravo situacija u kojoj se globalno nalazimo potvrđuje važnost emocija i upravljanja njima. Trenutni podaci govore da najposjećeniji po broju sudionika, ali i najprodavaniji po sadržaju u posljednja tri mjeseca su treninzi, webinari i podcasti koji se odnose na sferu emocija, od prevladavanja stresa, usamljenosti, anksioznosti i svih drugih oblika emotivnih stanja koja oblikuju našu, kako poslovnu, tako i privatnu svakodnevicu.

Također, prema podacima i procjenama svjetske zdravstvene organizacije stanovništvo planete je pod većim rizikom od psihičkog, nego od ekonomskog sloma.

U skladu s ovim, zanimljivo je navesti da su na prošlogodišnjem ekonomskom forumu u Kini iznijeti podaci istraživanja koji pokazuju da su tvrtke koje ostvaruju veliki uspjeh i čiji zaposleni imaju najbolje performanse, ujedno na vrhu liste po pitanju empatije, jednog od faktora emocionalne inteligencije koja se danas smatra važnim prediktorom poslovnog uspjeha.

Stoga, imajući sve ovo u vidu možemo pokušati ne podcjenjivati važnost emocija u radnom okruženju, već ih razumijeti kao podatke koji nam mogu pružiti mnoga znanja o realnosti drugih ljudi, njihovim brigama, potrebama i motivima za određeno ponašanje.

Na kraju, uslijed prirodne kognicije koja je sklona greškama, rijetko kada pamtimo doslovno što smo kome rekli, dok priroda emocija kao svoje glavno obilježje nosi utiskivanje i dugoročno pamćenje kao što je “eureka” oduševljenje, odnosno kako smo se u nekom trenutku osjećali i što smo od svojih emocija podijelili s drugima.

Upravo zbog toga, i kao kolege i kao lideri, pored znanja, vještina i zadataka treba da budemo svjesni značaja svojih emotivnih razmjena kojima jedni druge inspiriramo, prihvaćamo i motiviramo.

 

Autor teksta

Jelena Đurđević, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, stalni je član GI Group tima. Zajedno s kolegama radi na kreiranju i unapređenju programa i tema koje se bave ličnim rastom i razvojem.

Share The Story