Pored vizira, imuniteta krda i izravnavanja krivulje, s pandemijom, u svakodnevni govor onih koji se bave učenjem i razvojem ušle su i riječi kao što su online učenje, blended learning ili eLearning. Iako pojmovi svakako nisu novi, za one koji tek ulaze u ovo područje opravdano se postavljaju mnoga pitanja. Što se uopće podrazumijeva pod ovim pojmovima? Kakav je odnos između njih? Zašto su dospjeli u centar pažnje tek sada s pandemijom?

Nažalost, trenutno ne postoji potpuno konzistentna terminologija pa se u praksi ovi izrazi koriste s veoma različitim značenjima ili pak kao sinonimi. Ipak, kako bi precizirali točno o čemu pričamo pozabavit ćemo se na kratko samom terminologijom. Počnimo od pojma eLearninga onako kako ga definira jedan od utjecajnijih obrazovnih psihologa Richard Mayer:

Ovako definiran eLearning podrazumijeva i sinkrone i asinkrone oblike učenja. Kada se odvija sinkrono, svi polaznici, skupa s trenerom ili instruktorom, istovremeno prolaze sadržaj nastave. Idealan primjer sinkronog učenja bili bi VILT (Virtual Instructor Led Training) treninzi putem platformi za web konferencije ili webinare. S druge strane asinkrono učenje podrazumijeva da polaznici treninga imaju mogućnost pristupa sadržaju nastave nezavisno od trenera, a dinamiku prolaska obuke mogu sami definirati u skladu s osobnom organizacijom. Obično se pod asinkronim oblicima eLearninga podrazumijevaju LMS tečajevi ili MOOC (Massive Open Online Courses).

Otkuda odjednom tolika zainteresiranost za eLearning? Smatramo da su promjene nastale pandemijom, pored toga što su napravile pomutnju u operativnom funkcioniranju, jasno ukazale na određene probleme koje područje korporativnog učenja i razvoja već duže vrijeme pritišću – efektivnost i efikasnost sredstava uloženih u učenje i razvoj  . S druge strane, pandemija je ukazala i na određene mogućnosti za prevladavanje izazova putem rješenja kao što je eLearning. Potencijal ovog područja ogleda se u sljedećem:

  • Veći ROI – Mnogo toga utječe na veliku efikasnost eLearninga. Počevši od toga da eLearning svodi na minimum određene troškove (prostorija, prijevoz, materijale i sl.), do činjenice da se zaposlenik praktično može samostalno organizirati i raditi u skladu s drugim obavezama. Najzad, ključna odlika je i to da se eLearning može mnogo lakše podešavati. Jednom pripremljen sadržaj u skoro istom trošku može se koristiti za ogroman broj polaznika čineći investiciju u eLearning veoma efikasnom.
  • Standardiziranost kvalitete – eLearning (pogotovo njegov asinkroni dio) omogućava nam da u znatnoj mjeri ujednačimo iskustvo polaznika. Standardna praksa je da eLearning programi prođu i kroz nekoliko ciklusa revidiranja prije nego što njihova krajnja forma bude predstavljena većem broju ljudi, omogućavajući da najveći broj polaznika dobije najbolju kvalitetu.
  • Dostupnost učenja – Dok faktori poput operativnih obaveza, distance od mjesta održavanja ili termina održavanja treninga ograničavaju dostupnost klasičnih treninga u učionici, svi zaposlenici s računalom ili mobilnim telefonom mogu sudjelovati u programima eLearninga.
  • Prilagođenost učenja tempu pojedinca – Konačno, ovisno o prethodnom znanju, zainteresiranosti, talentu i velikom broju drugih faktora, različitim polaznicima će odgovarati drugačiji tempo učenja. Standardni trening ne dozvoljava bilo kakvo prilagođavanje na razini pojedinca. Trener će za nekoga prebrzo prelaziti kroz temu, dok će za nekog drugog taj tempo biti prespor. eLearning s druge strane dopušta sudionicima da se na bilo koji sadržaj vraćaju koliko kod god puta hoće, ili ako su već upoznati s nekim konceptom da mu posvete manje vremena. U dinamičnim sredinama korporacija i odraslih ljudi, ovo je možda i najveća vrijednost koju eLearning nudi.

Dakle, eLearning uspijeva pružiti standardnu kvalitetu sadržaja, omogućavajući polaznicima da uče vlastitim tempom, neutralizira veliki dio troškova, a sve to dok čini sadržaj masovno dostupnim bez obzira na bilo kakve fizičke prepreke osim lošeg interneta. Zašto su ovi oblici učenja i obrazovanja u prvi plan došli tek sada? Nepošteno bi bilo pripisati rast područja eLearninga pandemiji i činjenici da su nam trenutno vezane ruke da biramo alternative na koje smo navikli. Rast je bio postepen i trajan već godinama, bez obzira na pandemiju. Uvjeti u kojima smo se našli više su pogurali promjene u pravcu koji je već neko vrijeme jasno determiniran – bolje korištenje sredstava kako bi postigli veće efekte.

Ipak, kako eLearning nije nimalo novo područje, bilo je sasvim dovoljno vremena da se identificiraju i izazovi koji se mogu pojaviti u paketu s eLearningom.

  • Manja uključenost zaposlenika i interaktivnost tečajeva – Nerijetko se događa da eLearning tečajevi imaju znatno manju interaktivnosti i da ih sudionici doživljavaju kao materijal koji treba iščitati.
  • Nedostatak socijalne interakcije – Iako postoje internet forumi koji mogu malo kompenzirati samotnjačku prirodu ovakvog učenja, usvajanje znanja kroz dijeljenje iskustava postaje teže i rjeđe se koristi. Tako da je neminovno da ovaj oblik učenja iako djelomično uzme od polaznika potencijalno dragocjenu priliku da čuju direktno od svojih kolega što radi, a što ne s obzirom na kontekst same organizacije i konkretnu prirodu posla.
  • Učenje koje odstupa od prirodnog – Testovi potpomažu pamćenje, daju povratnu informaciju koja može biti veoma korisna tijekom učenja. Ali prevelik fokus na njima ili sitnim interakcijama koje nemaju šireg smisla mogu imati štetne efekte jednostavno jer nismo navikli učiti na taj način. Mnogi eLearning programi upadnu u zamku pa djeluju kao prezentacija trenera ili serija čitanja, interakcija i testova, čineći ih manje efektivnim nego što bi mogli biti.

Smatramo da odgovor na ove probleme eLearning ne može pružiti potpuno samostalno iako dio odgovora može biti u njegovom organiziranju u skladu s principima učenja temeljenog na scenariju. Ipak, iz našeg iskustva, adekvatan odgovor na prikazane probleme predstavlja kombiniranje eLearninga s drugim dostupnim oblicima učenja formirajući mješavinu više različitih pristupa – blended learning.

Osnovna ideja pristupa blended learninga je da se iskoriste prednosti oba modaliteta – eLearning-a i klasične nastave. Postoje različite forme u skladu s kojima se može organizirati blended learning, ali on uvijek podrazumijeva nastavu koja kombinira rad u učionici s online oblikom učenja.

Jedan odličan primjer bila bi takozvana „obrnuta učionica“. Osnovna poanta je u zamjeni aktivnosti koje se rade kod kuće, samostalno, i aktivnosti kojima se tradicionalno bavimo u učionici. Tako,  umjesto da polaznici na satovima slušaju predavanje, a samostalno rješavaju kompleksnije zadatke, obrnuta učionica teži da polaznicima da sve informacije putem eLearninga, a da kompleksnije zadatke polaznici rade s nastavnikom/trenerom/stručnjakom. Na ovaj način, onaj dio treninga koji se odnosi na činjenice, teorije i alate, polaznici mogu proći tempom koji im odgovara, ostavljajući prostora da s trenerom rade na primjeni naučenog i ostvarivanju dubljeg razumijevanja i viših razina znanja.

Za nas, jasno je da eLearning može imati veliki značaj u mnogim projektima razvoja zaposlenika. Potencijalne koristi eLearninga opravdavaju rizik koji dolazi s izazovima ovog područja, a koje smo gore naveli. Kombinacija eLearninga s drugim pristupima može te izazove maksimalno neutralizirati, ostavljajući vrlo malo prostora za sumnju oko njegove primjenjivosti. Dakle, malo je vjerojatno da će i poslije pandemije trendovi krenuti u suprotnom smjeru pa da će eLearning početi ustupati dio tržišta koji je preuzeo standardnim treninzima. Štoviše, vjerujemo da će ovo područje nastaviti s razvojem i preuzimati jedinstvenu i sve značajniju ulogu koju ima u razvoju zaposlenika.

Autor teksta

 

 

 

 

 

 

 

 

Mirko Jevtić

Konzultant za učenje i razvoj

Share The Story
FacebookLinkedIn